Urednik portala, Standardizacija pčelinjih proizvoda, Prof dr Midhat Jasic, redoviti profesor,
STANJE I POTREBE ZA STANDARDIZACIJOM OCJENE KVALITETA MEDA I OSTALIH PČELINJIH PROIZVODA
Od svih prehrambenih proizvoda, vjerovatno najčešće se vrši ocjenjivanje kvalitete meda. Ove aktivnosti obavljaju pčelarske organizacije, obrazovne, znanstveno-istraživačke i druge institucije. Svrha ocjene je njačešće dodjela priznanja u formi medalja i diploma kojim se stiče pravo njihove upotrebe u promotivne i marketinške svrhe. Pored meda, rade se ocjene kvalitete ostalih pčelinjih proizvoda ali mnogo rjedje.
Ocjene kvaliteta polena, propolisa, matične mliječi, perge, voska i pčelinjeg otrova rijetko se vrše, jer za njih ne postoje pojedinačni standardi. Sporadično je definiran i kvalitet privatnim standardima kao i monografijama farmakopeja. Zbog česte primjene u terapeutske svrhe posebno je značajna standardizacija fizikalno-hemijskih svojstava, količine i sastava djelatnih komponenti pčelinjih proizvoda kao što su polen, propolis i vosak.
Neophodno je planirati i uspostaviti aktivnosti na standardizaciji kvalitete i standardizaciji u metodama ocjene kvalietete pčelinjih proizvoda. Kao referentni dokumenti na koje se treba pozivati u standardizaciji mogu se koristiti postojeći ISO/CEN standardi kao i rezultati istraživanja utemeljeni na dokazima.
Uvod
Proizvodnji meda i drugih pčelinjih proizvoda posvećuje se sve veća pozornost s ciljem poboljsanja svojstava,zahtjeva i potreba potrošača. Med je tipičan proizvod, čija svojstva ovise o podneblju pčelinje ispaše kao i načinu pčelarenja. Pri ovoj proizvodnji javlja se čitav niz poteškoća koje su povezane prije svega s kvalitetom finalnih proizvoda (meda, polene, propolisa, matične mliječi, voska).Pčelinji proizvodi još uvijek nisu kvalitetno standardizirani, kao i procesi u uzgoju pčelinjih društava. Za sada se u uzgoju pčela sporadično primjenjuju dobra pčelarska praksa, dobra veterinarska praksa i dobra higijenska praksa, a vrlo rijetko različite ISO norme u cilju kvalitetnije realizacije procesa i proizvoda. Osim toga, na nacionalnim razinama kao i razini Europske unije ustrojen je sustav zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, pa tako i meda, čime se nastoji postići povećanje tržišne vrijednosti proizvoda, a time i razvoj pojedinih područja te stvaranje identiteta i prepoznatljivosti regije i zemlje, što je nova prilika koju treba iskoristiti.Sve su to novi izazovi koji se stavljaju pred pčelare i druge sudionike u lancu distribucije meda i drugih pčelinjih proizvoda koji će u konačnici omogućiti sigurniji položaj pčelara, potrošačima kvalitetan i siguran proizvod i veliku korist za zajednicu u kojoj se odvija ova proizvodnja.Čest problem s kojim se susreću potrošači pčelinjih proizvoda je patvorenej (falsifikovanje) pčelinjih proizvoda. Uvodjenje satandardizacije proizvoda i procesa u kompletnom lancu proizvodnje ovaj problem bi se eliminirao ili znatno smanjio. Metode kojima se dokazuje patvorenje pčelinjih proizvoda se uglavnom baziraju na analitici i još uvijek nisu dovoljno pouzdane. Zbog toga je neophodno uvodjenje standardizacije koja je bazirana na kontroli sljedljivosti proizvoda i procesa i proaktivnom pristupu.
Osnova standardizacije
Za sada se u području pčelarstava i pčelinjih proizvoda mogu primjenjivati brojni standardi , medjunarodni (ISO i Codex), regionalni CEN, specificni Halal kosher i sl, te standardi medjunarodnih i nacionalnih pečalarskih organizacija. Osnovu standardizacije kako proizvoda tako i procesa u pčelarstvu čine uvijek preduvjetni programi i kodovi dobre parkse ( osiguranje higijene). Oni su ujedno i preventivni programi koji pružaju osnovne radne uvjete za postizanje kvalitete. U preduvjetne programe i dobre pčelarske parkse se ubrajaju naprimjer:
upravljanje nabavom potrebnih materijala, ambalaže i odabirom dobavljača,
sustav prijema skladištenja i kontrole materijala,
deratizacija, dezinfekcija,
sanitarna i hemijska kontrola proizvoda i procesa,
distribucija i prodaja gotovog proizvoda,
sljedivost proizvoda i procesa i
opoziv proizvoda.
Osim preduvjetnih potrebno je standardizirati i nekoliko glavnih aktivnosti (procesa), a to su:
formiranje i održavanje društva,
dohrana pčelinje zajednice
organizacija mobilnog i stacionarnog pčelarenja,
zamjena matice,
organizacija prezimljavanja pčela,
organizacija ispaše,
ekstrakcija – vađenja meda,pakiranje i skladištenje,
proizvodnja polena, propolisa, matične mliječi, perge i ostalih pčelinjih proizvoda
kontrola bolest i prisustva štetočina.
Sheme certificiranja pčelinjih proizvoda
Danas se za standardizacija u pčelarstvu i proizvodnji pčelinjih proizvoda mogu primjeniti različite sheme certificiranja kojima se potvrđuje kvaliteta tih proizvoda. Tako med i ostali pčelinji proizvodi mogu nositi različite oznake ali i garancije kvalitete ukoliko su implementirani odrđeni standardi. Polazište primjene svih standarda je poštivanje zakonske regulative u proizvodnji, preradi, distribuciji i primjeni pčelinjih proizvoda. Zakonska regulativa može biti opća (važeće zakonodavstvo u proizvodnji hrane, poljoprivredi i vetreinarskoj medicini) i specifična (primjenjuje se samo u pčelarstvu). Osnovno polazište uz primjenu zakona je usvajanje dobre pčelarske prakse, koja je najčešće dokumentirana u formi preporuka i smjernica. U praksi je ona obavezujuća kako za male tako i srednje kao i velike proizvođače pčelinjih proizvoda. U lancu proizvodnje i prerade pčelinjih proizvoda posluju različiti subjekti (preradjivači voska, otkupne zadruge, prerađivači pčelinjih proizvoda) koje mogu primjenjivati različite vrste standarda kako bi postigli veće zadovoljstvo kupaca i potrošača na efikasan i efektivan način. Zbog toga se, pčelarima i ostalim sudionicima u lancu proizvodnje i prerade pčelinjih proizvoda preporučuje primjena i drugih standarda, kao što su ISO standardi, standardi Codexa alimentariusa, Standardi organske proizvodnje, okolišni i ekološki standardi, halal, košer i drugi. Danas mnogi distributeri i trgovački lanci zahtijevaju posjedovanje certifikata i imlementaciju standarda koji osiguravaju zdravstvenu sigurnost hrane kao što su HACCP, IFS, BRC i drugi. Preduvjeti standradizacija su primjene načela dobre prakse u pčelarstvu kao što su: dobra poljoprivredna praksa (GAP), dobra proizvodna praksa (GPP), dobra veterinarska praksa (GVP), dobra higijenska praksa (GHP), dobra distributivna praksa (GDP) i dobra trgovačka praksa (GTP). U ove kodove dobre prakse uključena je i prevencija bolesti u pčelarstvu kao dio dobre pčelarske.Standardi se mogu odnositi na sisteme upravljanja kvalitetom kao što je ISO 9001 i ISO 14000 i to su tzv. generični ili krovni standardi. Također se standardi mogu odnositi i na postupke analize i kontrole proizvoda kao npr. ISO 17025. Postoje i standardi specifične namjene kao što su standardi organske proizvodnje i prerade hrane koji mogu biti nacionalni ili standardi određenih asocijacija i organizacija. Valja naglasiti da standardi nisu obavezni, ali ako se određeni zakoni pozivaju na njih onda oni postoji zakonska obaveza i ugrađuju se u zakonsku regulativu.. Pravilnici, direktive, odluke, zaključci itd. su zakonska akta. Najčeše primjenjivani zakoni u oblasti prizvodnje i prometa hrane su: Zakon o hrani, Zakon o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica, Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o veterinarstvu i dr. U BiH iz zakona ima izvedenih više desetina pravilnika i na stotine drugih podzakonskih akata, a svi su vezani za hranu..U pčelarskoj proizvodnji uvijek se najprije uspostavljaju preduvjetni programi koji su bazirani na legislativi i kodeksima dobre prakse. Svi sudionici u lancu proizvodnje pčelarskih proizvoda trebaju imati, a preporučuje se implementiran Sistem upravljanja kvalitetom. Preporučuje se u pčelarstvu primjena općih načela kvalitete kao što su: usmjerenost na kupce-potrošače, liderstvo, uključivanje zaposlenika, procesni pristup, sistemski pristup upravljanja, stalna poboljšanja, odlučivanje na osnovu činjenica i uzajamno korisni odnosi-partnerstvo-sa dobavljačima
IV Kongres je imenovao tim za standardizaciju kojeg čine: